U ljetnim mjesecima, srpnju i kolovozu, može se reći da su gotovo u svakoj mjesnoj zajednici ili općini u Hercegovini organizirani neki nastupi/događanja . U to vrijeme Hercegovina je puna svojh iseljenika koji dolaze na godišnji odmor iz svih krajeva svijeta. Od svih događanja najviše su zastupljeni malonogometni turniri, na nivou sela/zaselaka, mjesnih zajednica ili općina pa tako i u našem Rakitnu.
Jedne prilike sjedeći u kafiću, Žarko Romić Džaja sa društvom, došli su na ideju, nešto posebno još neviđeno organizirati: „Idemo organizirati malonogometni turnir Stokilaša u Rakitnu“. I tako je nastao turnir stokilaša u kolovozu 2000. godine. Već nakon prve godine koja je bila iznenađujuće posjećena i izuzetno uspješna, inicijatori su imali točno zamišljene i trajne ciljeve za budući rad turnira, za razliku od mnogih koji su na to gledali sa sumnjom.
Da bi imali formu i pravni okvir za održavanje turnira i druge aktivnosti, odmah 2001. godine osniva se KŠD RAKITNO. Aktivnosti društva i kompletna organizacija turnira počivaju na volonterskom radu, što znači da voditelj društva i svi ostali članovi rade nesebično bez ikakve naknade.
Svih tih godina sav prihod ostvaren od turnira i drugih aktivnosti, kao i od brojnih sponzora i donatora usmjeren je za razvoj i osuvremenjivanje osnovne škole Ante Bruno Bušić u Poklečanima, kroz program, kako su ga nazvali organizatori „ Znanje je Život“. Zbog zavidnog rezultata na Stokilaše može biti ponosno cijelo Rakitno, a organizatori sa ponosom mogu prezentirati šta su sve ostvarili svih ovih godina za školstvo i znanje. Osnovna škola Ante Bruno Bušić u Poklečanima dobila je:
- Nastavničke kabinete; kemije, fizike, biologije, matematike, tehničke kulture, povijesti i zemljopisa
- Kabinet informatike - 15 računala - u suradnji i pod pokroviteljstvom sa našim dobrotvorom i sponzorom gosp. Ilijom Tokićem tj. tvrtkom Autodijelovi TOKIĆ
- Školsko igralište u kojem su, integrirana i kompletno ograđena kamenim zidom i tribinama, nogometno, košarkaško i tenisko igralište
- Školsku knjižnicu (2008.godine) sa čitaonicom; kompletno uređenje prostora, namještaj, kompletan program školske lektire po nastavnom planu i programu- cca 3000 knjiga.
Poslije ovih ulaganja osnovna škola A.B. Bušić je zasigurno jedna od najopremljenijh škola u BiH u to vrijeme, a i danas, što se tiče potrebnih učila za izvođenje nastave. Krajnji cilj je bio, kroz sve ove navedene aktivnosti, poboljšati kvalitetu nastave i time doprinijeti povećanju broja djece koja će upisati studij i u budućnosti kao visokoobrazovani i stručni kadrovi doprinijeti razvoju i kvaliteti života u svom Rakitnu. Djelujući u tom smjeru društvo 2009. godine pokreće novi ambiciozni program stipendiranja rakitskih studenata pod nazivom „Rukom za Ruku“(vidi pod linkom). Kroz ovaj program Stokilaši/Društvo je, zaključno sa odobrenim stipendijama za ovu 2017./2018. šk. god., stipendiralo 49 pojedinačnih studenata sa ukupno 96 godišnjih stipendija. Svaka stipendija iznosi 1.500 KM (10 mjeseci x 150 KM)!!
Turnir počinje svake godine početkom kolovoza, a finale se igralo uvijek 16. kolovoza(dan Rakićana). Koliko je nama poznato to je jedinstveni i još neviđeni turnir. Od samog početka to je bila prava atrakcija ne samo za Rakićane nego i za cijelu Hercegovinu, pa i dalje. Već na samom početku turnira moglo se naslutit i vidjeti da je ideja prava i da je publika prihvatila ponudu. Nekada tj. nerijetko je bilo više publike nego što Rakitno ima stanovnika. Treba naglasiti da se turnirom ne želi promovirati i podržavati nezdravi život, prekomjerna tjelesna težina, nego naprosto uvažavati ljude s prekomjernom tjelesnom težinom.
Na prvom turniru su nastupile 24 ekipe, od Metkovića, Splita i cijele Hercegovine, a od toga i 4 ekipe iz Rakitna. Turnir je bio sve atraktivniji, broj ekipa je rastao iz godine u godinu (najviše 32 ekipe!) tako da organizatori, nisu mogli iz tehničkih i drugih razloga (dužina trajanja i sl.) sve ekipe primiti na natjecanje te su ograničili broj prijava na 28 ekipa.
Za vrijeme Turnira nastupali su, igrali i posjećivali ga, mnoge poznate osobe iz glazbenog, sportskog, glumačkog kao i iz političkog života. Pjevali su, između ostalih; Škoro, Thompson (veliko HVALA Iliji Tokiću), Coce, Magazin, Neno Belan,Zlatko Pejaković, Mate Bulić, Dalmatino, Daleka Obala... Glumili/igrali; Vedran Mlikota, Drele, Sarajevska Audicija...
Veterani splitskog Hajduka također su došli u Rakitno i odigrali utakmicu protiv Stokilaša kao i službena reprezentacija Hrvatskog sabora!. Snimljen je i dokumentarni film (Robert Bubalo) RAJ ZA STOKILAŠE, POZITIVNA GEOGRAFIJA (popularni serijal BH TV), Milenijska fotografija Šime Strikomana .... O Rakitnu i stokilašima objavljene su stotine novinskih članaka, TV priloga... I tako je Rakitno otišlo u svijet!
Bez pretjerivanja, može se reći da smo svakog kolovoza imali Rakitsko LITO i da je Rakitno tih godina bilo središte, ne samo općinskog nego i hercegovačkog kulturno sportskog života.
Još ponešto o turniru;
Posebnost turnira je, između ostalog i u njegovim jedinstvenim pravilima. Neka od njih su:
- Prije nastupa obavezno vaganje/mjerenje tjelesne težine
- Mogu nastupati samo igrači preko 100kg
- Strosna dob iznad 30 godina
- Igra se četiri puta po osam minuta sa pauzama od pet minuta za nadoknadu tjelesne težine(igrači dobijaju sendviče i pivo)
- Ako gubite 3 gola razlike dobiva se penal za smanjene rezultata
- Ako penal nije pomogao, birate igrača (najboljega) iz protivničke ekipe kojeg šaljete van iz igre dok malo smanjite rezultat
- Za učesnike piće i jelo je gratis
- u igri na ispadanje (vrijedi za četvrtfinale, polufinale i finale), ukoliko utakmica završi neriješenim rezultatom konačni pobjednik susreta je ekipa koja prema zadnjem vaganju ima više kilograma (zbrajaju se kilogrami svih igrača koji su bili prisutni na zadnjem vaganju tj. na vaganju prije navedene utakmice, ne zbrajaju se kilogrami igrača koji su nastupali za istu ekipu u prethodnim utakmicama nego samo kilogrami igrača koji su došli na navedenu utakmicu).
- Svaka ekipa mora imat orginalno ime (zabranjeno ime sponzora, mjesta i slično) Imena nekih od ekipa su: Čang Šlang, Lepršavi Trutovi, Šišburg, Veseli Kvintali, Jarski Tići, Leptirice, Čemu Žurba.....
Pored ovih pravila stučni žiri je još odlučivao i proglašavao pobjednike u sljedećim kategorijama: najšuplji vratar (primio najviše golova), najljeniji igrač, najtrbuh turnira, najpivopija, najgurman, najveselija ekipa, najveći prirast tijekom turnira, a same nagrade pobjednicima su bile; mišina sira, mlado od ovce, slanina... Neslužbeni slogan turnira je: “Turnir na kojem nitko ne gubi, a svi dobivaju, barem na težini”
Sve u svemu; dobro se zezalo, a pri tom radila velika korist za zajednicu!
Na prvom turniru je ispečeno 1200kg mesa i popijeno više od 150 bačvi piva, a valja podsjetiti da je te godine SVE bilo besplatno i za igrače i za publiku, a po riječima organizatora i te godine je ostvarena minimalna materijalna korist – naravno zahvaljujući brojnim prijateljima i sponzorima turnira koji su to sve donirali!. Mnogo ih je za pojedinačnu zahvalu, te godine i kasnijih godina te im pripada jedno veliko HVALA u ime cijelog Rakitna.
Samo Rakitno je sa stokilašima, pored osuvremenjavanja školstva tj. velikih direktnih materijalnih ulaganja u školu, dobilo neviđenu promociju diljem svijeta, što je po riječima organizatora daleko vrijednije jer se taj efekt vraća kao bumerang i utječe na mnoga područja djelovanja vezana za Rakitno i Rakićane. Nakon 15-ak godina, a od toga zadnje 2-3 godine laganog usporavanja, na žalost svih Rakićana turnir stokilaša, zaključno sa 2015.godinom, odlazi u povijest ali ostaje trajno kao kulturno-sportski i općenito zaštitni znak Rakitna.
Dao Bog da se Rakitnu u budućnosti nešto slično ponovno dogodi!!