Drugi vatikanski koncil uči da “biskupi, postavljeni od Duha Svetoga, dolaze na mjesto apostola kao pastiri duša te su skupa s vrhovnim svećenikom i pod njegovom vlašću, poslani da kroz sva vremena nastavljaju djelo Krista, vječnoga Pastira. Biskupi, kao dionici skrbi za sve Crkve, svi ujedinjeni u kolegiju ili tijelu, ispunjuju tu zadaću, koju su primili po biskupskome posvećenju i koja se tiče naučavanja i pastirskoga vodstva cijele Crkve, u zajedništvu i pod autoritetom vrhovnoga svećenika. Oni tu zadaću ispunjuju podjedinačno s obzirom na dodijeljeni im dio Gospodnjega stada…” (Christus Dominus, br. 2-3 ).
